Life & Style Motivacija

Pazi šta želiš – možda ti se i ostvari!

“.. mislim, neću da pišem tekstove jednom nedeljno zato što tako treba. Čekam da me opet puknu neke emocije, pa ću da pišem.”

Pa, izgleda da nije bilo potrebno da me “puknu” emocije, nego da motivaciju koju sam dobila nakon ovog putovanja usmerim tamo gde treba – u pisanje.

Još jedno putovanje, još desetine spoznaja na istom. Ovog puta se radi o već uigranom timu ljudi, koji kada se nađe na dogovorenom mestu, trudi se da spusti odbrambene mehanizme, otvori um za nove ideje, psihički raste, dozvoli sebi da napravi korak dalje u sopstvenom razvoju i naravno, sve to začini dobrim vinom i smehom.

Imam prijatelja koji već godinama radi sa ljudima koji imaju preko 60 godina. Sa njima provodi par nedelja, nakon čega usledi pauza od nedelju dana, pa upozna novu grupu starijih ljudi sa kojom provede isto toliko vremena i tako u krug. Stvar je afiniteta – to možeš ili voleti ili ne voleti. Drago mi je da je imao smelosti da se upusti u svesno mentalno odrastanje, jer složićete se, kada ste takvim ljudima okruženi, ne preostaje vam ništa drugo nego da sazrite i shvatite koliko život brzo prolazi. Priželjkivala sam da i sama budem okružena iskusnim ljudima, od kojih mogu dobiti ideje, savete, životna iskustva pretvorena u reči a najviše od svega, da slušam o njihovim greškama.

I “pazi šta želiš, možda ti se i ostvari”.

Preko Bosne i Crne Gore, došla sam do trećeg susreta u Sloveniji. Nisam sigurna da li je ovog puta bilo drugačije ili sam ja bila drugačija i otvorenija za sve što vidim i čujem, ali sam upijala svaku pametnu rečenicu, svako izlaganje ljudi uspešnih na globalnom nivou, pa i svaku šalu, glupost, pogled i dodir i tumačila ih do beskonačnosti.

Ovim tekstom želim podeliti upravo te spoznaje.

Ko ste vi i u čemu ste dobri?

pazi šta želiš

Bio je tu jedan čovek, chairman poznate kompanije i pričao je o uspehu projekta koji ga je doveo do toga da je svaka osoba koja koristi mobilni telefon, upoznata sa njegovom aplikacijom. Ne mogu ga citirati, ali zaključak je sledeći: ako ikada dobijete ideju koja vam zvuči super, ne čekajte da dobijete odobrenje od drugih ljudi. Vaša vizija je vaša i neretko će tako i ostati. Napravite korak i krenite u istraživanje i razvoj i uložite 100% sebe u ono u šta verujete.

Valjalo bi se i zapitati ko ste vi i u čemu ste dobri. Komad papira i olovka puno pomažu u ovom slučaju, a misli dobijaju na težini kada prestanu biti samo misli i pređu u reči, izgovorene ili napisane. Pitala sam ga kako podnosi činjenicu da jednu trećinu godine provodi u avionu, rekao je da mu puno pomažu knjige. Ne Kindle, ne elektronski formati knjiga na iPadu, već štampana izdanja. Pomaže mu i meditacija, a svaki put kada oseti nemir, suoči se sa sobom i odmah pokuša da pronikne u srž postojećeg problema. Jer, ako želite biti uspešni, ne možete sebi dozvoliti luksuz da bilo koju vrstu problema, pre svega ličnih problema, gurate pod tepih i ostavljate rešavanje istih za kasnije.

Ovo nisu stvari koje već nismo čuli ili pročitali, ali mi, ljudi, zaboravljamo koliko znanja u sebi nosimo. Ne umemo uvek da izvučemo potrebno znanje u datom trenutku, pa nam je zato i pružena mogućnost da se konstantno podsećamo naučenog. Takođe, jednu rečenicu možemo čuti bezbroj puta, ali kada ćemo je i kako shvatiti, zavisi od trenutka u kom se nalazimo. Jesmo li spremni da čujemo ono što želimo?

Koliko vremena provodite sa kolegama, a koliko sa partnerom?

pazi šta želiš

Priznajem da o ovome nikada nisam razmišljala, dok nisam čula da je “nemoguće kod kuće skuvati ručak pravljen po receptima kineskih kuvara”. Metafora, naravno. Ovde se radilo o izborima koje svako od nas pravi.

Sigurna sam da kroz odnose sa ljudima lako naučimo šta je to što ne želimo da se ponavlja. Ipak, neretko nam se odnosi ponavljaju jer ne uspemo do kraja proniknuti u šablon po kom razmišljamo i ne uspemo razumeti i promeniti sopstvena uverenja. Međutim, što smo stariji, uspevamo da se fokusiramo na ono što želimo i taj “spisak” postaje sve duži.

Da li ste se ikada zapitali koliko vremena trošimo na izbor partnera? A da li ste se ikada zapitali koliko vremena trošimo na izbor kolega?

U slučaju izbora partnera trošimo dane, nedelje, mesece, čak i godine. A zašto? Da bismo sa partnerom, citiram, “u budnom stanju proveli 4h dnevno”? Odemo na posao, provedemo u kancelariji 8h, potrošimo još par sati na put do posla i nazad, još ako imamo dodatnih interesovanja poput sporta ili učenja jezika – koliko nam to vremena zapravo ostavlja da ih provedemo sa osobom sa kojom smo u emotivnoj vezi?

Posao biramo, vođeni željom za profesionalnim napretkom. Međutim, koliko nas bira posao u odnosu na kolege? Broj je jednak statističkoj grešci. Kolege su nam date izborom posla. I sa njima provodimo više vremena u toku dana, nego sa partnerom. Njima se i lakše prilagođavamo, jer želimo da ostanemo na poslu. Želimo da uspostavimo odličnu saradnju, želimo da funkcionišemo kao tim i nesuglasice rešavamo na potpuno drugačiji način, svesni da bez zdravih odnosa uspostavljenih na poslu, ne možemo pružiti svoj maksimum.

Ono što se pitam je zašto to radimo, zašto ne pružamo prilike emotivnim partnerima kao što ih pružamo kolegama? Zašto kolege naučimo da prihvatimo, iako sa njima provodimo jednako ili više vremena nego sa svojim partnerom, a pri izboru partnera smo u stanju da “filozofiramo” dovoljno dugo, toliko da ostajemo sami u svojoj filozofiji?

Koja je razlika između vašeg šefa i vaših roditelja?

pazi šta želiš

Jel znate situaciju kada vam neko postavi neko pitanje, jako prosto, a vi kao da tek onda progledate i shvatite gomilu stvari u sekundi? To je za mene bilo ovo pitanje. Verovali vi u zakon privlačenja, zakon misli, svemir, nekog od bogova ili istorijskih likova, kada uđemo u dubinu svojih odnosa, misli i ponašanja, postoji nevidljiva nit koja povezuje sve stvari u našem životu.

Od trenutka kada sam ljude i situacije u životu počela posmatrati kao svoje ogledalo ili nenaučenu lekciju, počela sam i da menjam uverenja i ispravljam prirodno nametnute šablone. Koliko se vas zapitalo koja je sličnost ili razlika između vašeg šefa i oca ili majke? Da li vidite neke sličnosti i ako vidite, koje? Šta je ono što vam kod vašeg šefa smeta, a što poseduje neko od vaših roditelja?

Ova spoznaja dovodi do poboljšavanja odnosa, ukoliko se, naravno, ne zaustavite na razmišljanju već počnete sa preduzimanjem akcija.

Kada jednom shvatite da ponavljate istu stvar ili odnos u manjoj ili većoj meri, kako je promenite? Verujem da se odnosi u životu ponavljaju dok ih potpuno ne savladamo i ne naučimo lekciju koju je potrebno naučiti. Tako da se može desiti da, iako ste u odličnom i suštinski shvaćenom odnosu sa roditeljima, izaberete šefa koji je njima sličan, kako biste bili stavljeni na test da li ste lekciju zvanu “prihvatanje” zaista i naučili.

Ali, pre svega..

pazi šta želiš

..ovo je bilo putovanje, treće i poslednje ovog tipa u ovoj godini, sa lekcijama koje mogu privremeno utoliti glad nekome ko se pita i ko želi da sazna još i nauči više. Nakon prvog sam se zaposlila i pronašla stan kakav sam oduvek želela, na lokaciji gde je gotovo nemoguće naći pristupačne stanove. Ali, verovala sam da je moguće i nisam se zaustavila dok svoju želju nisam ostvarila.

Nakon drugog sam shvatila emotivni šablon po kom sam se ponašala i pitanje “Zašto mi se ovo opet dešava?” prestala da postavljam. Jednostavno je, ne možemo raditi istu stvar i očekivati drugačije rezultate.

A nakon trećeg? Pa, hajde da ne donosimo prerane zaključke, već da sačekamo april.

PS. Jako bih volela bih da čujem vaša mišljenja na ovu temu, jer verujem da nas upravo različita mišljenja dovode do novih zaključaka i spoznaja.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *