preporuka za čitanje
Life & Style

Preporuka za čitanje – Dejl Karnegi

Poslednjih par meseci delim sa svojim prijateljima na Instagramu pasuse iz knjiga koje čitam, citate, motivacione poruke koje pronađem i do sada se nikada nije desilo da me barem par ljudi ne kontaktira i pita koja je knjiga u pitanju. Tako sam došla na ideju da sa vama podelim naslove knjiga koje čitam, koje zaista pozitivno menjaju moj život i način razmišljanja. (a iskreno, na ovaj način i sebi zadajem domaći zadatak da pročitam bar jednu knjigu mesečno, tako da – win win!)

Prva preporuka za čitanje (i prva pročitana knjiga ove godine) koju želim da podelim sa vama je Kako zaboraviti brige i naći zadovoljstvo u životu – Dejl Karnegi. Nisam sigurna da mogu da vam kažem koliko je uticala na mene i promenila me, pretpostavljam da ću toga postati svesna u nekom narednom periodu. Ali, jedno je sigurno – reč „briga“ je nestala iz mog rečnika i više zaista ne brinem o stvarima koje su mi svakodnevno padale na pamet. Znam da zvuči nemoguće, ali kad bolje razmislite, šta god da vam se pojavi kao problem u životu, postoje dve opcije – ili možete nešto uraditi povodom toga ili ne možete. Ako možete, čemu briga? A opet, ako ne možete – pa, čemu briga?

Zanimljivi i poučni citati iz knjige


Kada jednom donesete odluku koju valja sprovesti u delo, odbacite apsolutno svaku odgovornost i brigu o ishodu.


Gotovo sve ljudske brige i osećanja plod su ljudske mašte i nemaju veze sa stvarnošću. Osvrnete li se na vlastiti život, uvidećete da je to tačno.


Pomislićete možda da zagovaram slepo pokoravanje sudbini, prihvatanje svega što nam život donosi. Nikako! Pa, to bi bio čist fatalizam. Čovek se mora boriti dok ima nade – boriti se do kraja. Međutima, kada nam zdrav razum počne ukazivati na besmislenost borbe, ljudski je da u ime zdravog razuma prihvatimo dato stanje i ne žalimo za onim što ne može biti.


Možemo ublažiti posledice prošlih događaja, ali ih promeniti nikako ne možemo. Postoji jedan jedini način pod kapom nebeskom na koji prošlost možemo učiniti konstruktivnom, a to je da smireno analiziramo počinjene greške, da iz njih izvučemo pouke za budućnost i da na njih potom zaboravimo.



Znači li to da propovedam zaslepljeni optimizam u odnosu na životne probleme? Ne, jer život, nažalost, nije tako jednostavan. Zalažem se za zauzimanje pozitivnog stava prema životu. Drugim rečima, smatram da nas problemi moraju zaokupljati, ali ne i zabrinjavati.


Duboko sam ubeđen da duhovni mir i radost što nam ih život donosi ne zavise od toga ko smo, gde se nalazimo i šta posedujemo, već isključivo od našeg duhovnog stava prema životu. Spoljne okolnosti nemaju mnogo veze s tim da li ćemo biti srećni ili nećemo.


Ali, zbog čega bi deca trebalo da budu zahvalna, ukoliko ih kao roditelji ne naučimo da to budu? Nezahvalnost je prirodna, ona je poput korova, dok je zahvalnost nalik na cvet: valja ga zalivati, negovati, štititi i voleti. Ko je kriv ako su nam deca nezahvalna? Možda upravo mi sami. Ukoliko ih nikada nismo naučili da iskazuju zahvalnost prema drugim ljudima, kako možemo da očekujemo da budu zahvalni prema nama? Zapamtimo, dakle, da za podizanje zahvalne dece i sami moramo biti zahvalni. Setimo se da klinci imaju velike uši i pripazimo na ono što govorimo pred njima.


Svesni svojih neiskorišćenih mogućnosti, ne bismo smeli da ni za trenutak oklevamo da ih upotrebimo, niti da se zabrinjavamo zbog toga što nismo nalik na ljude oko sebe. Upamtite da ste upravo vi novo čudo sveta. Da u čitavoj istoriji čovečanstva nikada nije bilo osobe koja bi bila potpuno nalik vama, i da se ni u budućnosti nikada više neće roditi čovek kao što ste vi. Iskoristite sve sposobnosti kojima vas je priroda obdarila. Čovek zrači onim što jeste. Hteli mi to ili ne hteli, ljudsko biće predstavlja zbir vlastitih iskustava, okoline i nasleđa. Stoga moramo negovati sićušni vrt vlastite ličnosti i svirati svoj mali instrument u velikom orkestru života.



Pretpostavimo da je i vama život toliko težak da mislite da nema nade da od limuna napravite limundu. Postoje ipak dva razloga zbog kojih se isplati barem pokušati. Razlog broj jedan glasi: možda ćete ipak uspeti. Razlog broj dva glasi: čak i ako ne uspete, već sam pokušaj da svoj minus pretvorite u plus nateraće vas da gledate u budućnost, a ne u prošlost, da negativne misli zamenite pozitivnim, da oslobodite stvaralačku energiju i da vas podstakne na posao koji će vas toliko zaokupiti da više nećete imati ni vremena ni snage za razmišljanje o onome što je učinjeno i što se ne može promeniti.


Pokušajte da zaboravite na vlastite brige, nastojanjem da unesete trunčicu sreće u živote drugih ljudi. Kada ste dobri prema drugima, najbolji ste prema sebi samom.


Znajte da ljudi najčešće napadaju i kritikuju samo zato što napad na važnu osobu pruža njima osećaj važnosti. Zapamtite i da je to vrlo često znak da nešto značite u očima sveta. Mnogi ljudi nalaze silno uživanje u ogovaranju onih koji su uspešniji i obrazovaniji od njih samih.


Ukoliko ste podložni depresijama pošto se osetite nepravedno napadnutim i kritikovanim, setite se ovog važnog pravila: Nepravedna kritika je često prikriveni kompliment. Jer, niko ne udara nogom uginulo pseto.


Odmarajte se pre nego što se umorite, pa ćete svoj dan produžiti za čitav jedan sat.


Ludo je brinuti zbog onoga što se još uvek nije ni dogodilo i što se verovatno nikada neće ni dogoditi, jer vreme donosi svoja rešenja o kojima mi ne možemo ni da sanjamo.


Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *