Valensija
Put oko sveta

Valensija – noćni život, plaže i lečenje mamurluka

Sunce, 25 stepeni, palme, stotine ljudi na ulicama, miris mora, španski jezik na sve strane i prelepi Španci – takva je Valensija.

Danas me sve podseća na Španiju. Ova čaša crvenog vina popijena posle ručka, Pablo Alboran u pozadini, čije se pesme smenjuju satima, vreme koje me čas podseća na oktobar, čas me vrati u realnost, da je uveliko proleće.

Mnogo je destinacija, nepravedno zapostavljenih, nakon otkrivanja lepota Južne Amerike. Obzirom da je retrospekcija prisutna nedeljama, danas sam je usmerila ka putovanju u Valensiju.

Prvi susret sa Valensijom

Valensija

Prvi dan smo iskoristile za šetnju i upoznavanje grada, što je započelo doručkom u kafiću u centru grada, a zatim obilaskom marketa i po kojim pivom. Čisto poređenja radi sa cenama u našim gradovima, cena piva u pivnici pored marketa je bila oko 3.50 EUR, a doručak sa kafom oko 14 EUR.

Zahvaljujući tome što smo konstantno imale internet, lako nam je bilo da pronađemo sve što želimo da vidimo, a istovremeno, da pronađemo i interesantna mesta odakle se pruža pogled na čitavu Valensiju. Obzirom da sam veliki fan rooftop barova i restorana, to je bila prva stvar koju sam tražila na Google-u.

Posetile smo Ateneo Sky Bar Restaurant i ne samo da smo uhvatile zalazak sunca, već je u kafiću radila devojka koja radi i u par popularnih klubova u gradu, tako da smo dobile informacije gde možemo izaći i kakve su žurke u planu za predstojeći vikend. Ulaz u kafić se plaćao (kao i u većini rooftop barova u Španiji) 6 EUR i uz ulaznicu smo imale jednu konzumaciju. Cena koktela je bila 10 EUR, cena sangrije 4 EUR.

Obzirom da je bio četvrtak i naš prvi dan u Valensiji, čuvale smo se za free walking tour i izlazak u subotu uveče, pa smo nakon još par kilometara šetnje svratile u McDonald’s i uputile se ka hostelu. Ne, nemojte jesti u McDonald’s-u ni u svojim gradovima, a kamoli ne u Španiji. Duplo je skuplje nego u Beogradu i jako loše po zdravlje, što već i sami znate.

Valensija free walking tour i zašto je preskočiti

Valensija

Prilikom obilaženja novog grada, uvek se odlučujem ili za free walking tour ili za hop on-hop off bus. Ovog puta nije bilo potrebe obilaziti grad autobusom, jer smo imale više nego dovoljno dana da obiđemo sve peške. 

Bukirale smo free walking turu preko sajta http://freetourvalencia.com. Na moje veliko iznenađenje, tura se sastojala od obilaženja delova grada oko Plaza de la Virgen. Taj deo grada, ukoliko se nalazite u centru Valensije, ćete obići minimum 10 puta, jer gde god da se uputite – tuda ćete proći. Istorijski gledano, saznaćete neke nove stvari. Kako je protekla izgradnja katedrale, da postoji fenomenalan muzej ispod zemlje, otići ćete do pijace, probati paelju na obližnjem štandu pored marketa ili kupiti sveže bademe i voće, popeti se na Torres de Serranos i slično. 

Međutim, iako je ova tura trajala manje od 2h, najviše vremena je proteklo u šetnji i pauzi, a ne toliko u poseti brojnih znamenitosti (kako je inače bio slučaj u Madridu). Na vama je da odlučite koliko ćete novca ostaviti vodiču. Ja imam standardnu tarifu, osim ukoliko ne naiđem na vodiča koji je zaista neverovatan (kao što se desilo u Sevilji).

Dakle, ako ostajete u Valensiji duže od 2 dana, nema potrebe za ovakvom turom, jer ćete te znamenitosti svakako videti.

Ono što je bilo neverovatno otkriće tog dana je restoran u kineskoj četvrti, koji se nalazi pored glavne železničke stanice. I koji smo otkrile na putu do Mango outleta, jer, žene. Restoran se zove Bato Bekin i ovde možete videti približnu lokaciju. Fenomenalna, sveža i ukusna hrana, ogromne porcije koje oba puta nismo uspele da pojedemo i jako ljubazno osoblje. Ručak i pivo sam platila 6 EUR.

Noćni život u Valensiji – ne propustite!

Valensija

Ne volim da biram mesta za izlaske na putovanjima na osnovu internet review-a. Danas svako može da ostavi utisak o određenom mestu i napiše čitav hvalospev o istom, a da je lokal zamka za turiste ili čak zatvoren par godina unazad. Međutim, kada ne poznajete lokalca koji vam može preporučiti dobro mesto, morate se uzdati da ćete pronaći baš taj lokal gde se piju super kokteli i sluša latino muzika. Gde svi plešu i niko ne razmišlja o tome šta će biti sutra.

E pa, pronašle smo takvo mesto!

Ili bolje rečeno, kvart. Tim kvartom smo prošle nekoliko puta tokom dana i naravno, svi lokali su bili zatvoreni. Uveče je, naravno, potpuno drugačija situacija. Toliko je ljudi da, ako ne dođete ranije, nećete pronaći mesto ni u kafiću, ni ispred kafića, na platou. U pitanju je Plaza Negrito, mesto puno lokalaca i zalutalih turista, sa nekoliko kafića od kojih je svaki različit. U jednom odzvanja Maluma, u drugom nema muzike već se sedi za šankom i pije, u trećem se večera a u četvrtom sluša gitara. Pišem ovo i razmišljam koliko je bilo dobro veče. A bilo bi još bolje da nismo prepile i pivo presekle tekilom, ali mladost – ludost. 

Većina vas zna kakvi su Španci – neposredni, opušteni, zavodljivi, ljubazni i potpuno otvoreni. Slaba sam na njih, oduvek bila. Ovaj izlazak bio jedan od boljih, koji je prekinut, rekla bih, na vreme. Uletele smo u taksi na sred ulice i pobegle ka hostelu na drugom kraju grada. Neću ulaziti u detalje te večeri, ali – obavezno posetite ovo mesto.

I da – cena tih nebrojenih količina alkohola je bila ista kao i u Beogradu.

Kako podneti mamurluk u Valensiji?

Pa, otprilike kao u svakom drugom gradu. S tim što, kada ste u gradu koji ima predivne plaže i fenomenalnih 28 stepeni u oktobru, mamurluk lakše podnosite.

U blizini hostela se nalazi super kafić gde smo svratile na doručak i nakon toga se uputile ka plaži. Dok smo satima sedele na plaži i radile apsolutno ništa, stalno mi je prolazilo kroz glavu koliko Valensija mora biti prelepa tokom sezone, kada su plaže prepune, kada svi kafići i restorani na plažama rade. Verujte mi, ukoliko želite da promenite lokaciju na kojoj ćete letovati ove ili sledeće godine, isprobajte Valensiju. Oduševićete se. 

Nakon kontempliranja na plaži smo želele da obiđemo glavnu stvar koja se u Valensiji nikako ne zaobilazi – Oceanografic. E pa, nismo ga posetile. Ne znam da li zbog mamurluka ili moje neobjašnjive odbojnosti prema mestima koje se “moraju videti”, ali smo ga preskočile. I žao mi je što smo propustile taj deo Valensije, pogotovu zato što se nalazi 15 minuta dalje od hostela. Ali – nećemo plakati nad prosutim mlekom, već tu lokaciju ostaviti za neki naredni put. 

Umesto toga, uputile smo se ka kafiću u, do tada neposećenom, delu Valensije za koji smo dobile preporuku da bi ga obavezno trebalo videti i otići na bruch. U pitanju je Ubik Cafe Cafeteria Libreria i jako je zanimljiv – uostalom, pogledajte njihovu fejsbuk stranicu. Zatim smo obavile kraći shopping u centru grada i vratile se u onaj kineski restoran, nakon čega je usledilo pozdravljanje sa ekipom iz hostela. Jer, nemoguće je odsesti u hostelu i ne sklopiti barem jedno novo prijateljstvo. U meni je počelo da raste uzbuđenje zbog sledeće destinacije – Sevilje, koju sam toliko godina unazad želela da posetim. O tome ću pisati u nekom narednom tekstu. (ako nastavim ovim tempom, verovatno sledeće godine)

Hasta luego, Valensija! 

Kako je let za Sevilju bio rano ujutru, krenule smo par sati ranije ka aerodromu. Nakon par minuta stajanja ispred metro stranice, shvatile smo da je stanica zatvorena do 7 ujutru. Nismo imale drugu opciju nego da pozovemo taksi i to smo uradile preko aplikacije Cabify. Aplikaciju možete povezati sa kreditnom ili debitnom karticom. Cena vožnje je iznela 30 EUR, ali zahvaljujući tome što smo prvi put koristile aplikaciju, dobile smo popust 5 EUR.

I sada, nakon par sati pisanja teksta sedim na podu sobe i razmišljam – Kako si uopšte mogla da pomisliš da napišeš tekst u kome ćeš ljudima reći da je 5 dana u Valensiji previše? Slagala bih vas. Možda je realnije reći da, ukoliko želite da provedete više od 3 dana u Valensiji i potpuno ih iskoristite, birate period koji nije kraj oktobra. Ima toliko razloga zašto je Valensija grad Španije koji se ne sme propustiti.

Znam da većina ljudi koja se uputi ka Španiji prvi put bira gradove poput Barselone i Madrida. Madrid zaista nudi toliko toga i celih 7 dana mi nije bilo dovoljno da obiđem sve. Doduše, tamo sam bila u ulozi digitalnog nomada, pa mi je dosta vremena odlazilo na posao. Sa druge strane, u Sevilji mi je 3 dana bilo premalo.

A Valensija.. Pa, potrudite se da vam se nađe na bucket listi. Jer, svaki trenutak proveden u ovom gradu priča drugačiju priču i stvara uspomene koje nikada nećete zaboraviti.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *